
Sagorijevanje na radnome mjestu, poznatije pod engleskim nazivom burnout, stanje je emocionalne, fizičke i mentalne istrošenosti do koje dolazi zbog dugotrajne i pretjerane izloženosti stresu na poslu.
Sagorijevanje na poslu najčešće je uzrokovano nedostatkom autonomije i kontrole nad poslom, nedostatkom vremena za izvršavanje zadanih zadataka i posla, nejasnim ciljevima i očekivanjima na poslu, pretjeranim radnim opterećenjem, malom ili nikakvom podrškom nadređenih osoba i cijele organizacije, te neprepoznavanjem i nepriznavanjem rada. Uzrok može biti i monoton, te nestimulirajući posao, ili jednostavno činjenica da vrijednosti radnika nisu u skladu s vrijednostima organizacije.
Većina ovih uzroka izravno su vezani uz područje rada sindikata, i dvije dimenzije rada po mjeri čovjeka - radno vrijeme i zaštita zdravlja.
Sagorijevanje na poslu sve se više prepoznaje kao značajan problem današnjice, a Svjetska zdravstvena organizacija kaže kako je riječ o „svjetskoj epidemiji“ ove pojave. Sam pojam sagorijevanja na poslu nastao je 1970-ih godina kao rezultat nastojanja da se opišu posljedice ozbiljnoga stresa u pomagačkim zanimanjima. No danas se taj termin povezuje sa svim poslovima na kojima su radna opterećenja sve veća, od radnika se očekuje sve više, resursi za obavljanje posla sve su manji, a rokovi za izvršavanje poslovnih zadataka sve kraći. Osim povećanog radnog opterećenja, radnici sve više rade prekovremeno, nedostaje im prostora za kreativnost i slobodu, zbog čega sagorijevanje na poslu postaje dio sustavnoga kršenja radničkih, odnosno ljudskih prava.
Rezultati istraživanja koje je za SSSH na reprezentativnom uzorku 2019. godine provela agencija Hendal pokazuju da su glavni uzroci sagorijevanja na poslu u Hrvatskoj vezani uz čest prekovremeni rad i nemogućnost korištenja dnevnog, tjednog ili godišnjeg odmora. Dvije trećine ispitanika izjavilo je kako ponekad radi prekovremeno, a njih čak 38 posto prekovremeno rade jedanput tjedno ili češće. Među razlozima prekovremenoga rada ispitanici su navodili izvanredne situacije, zahtjeve poslodavca, nemogućnost dovršetka posla u redovnom radnom vremenu, ali i nedostatak radnika. Svaki peti ispitanik pritom je barem jedanput radio dulje od 60 sati tjedno, a svaki treći dulje od 12 sati dnevno. Čak jedna trećina ispitanika nije mogla u potpunosti iskoristiti svoj godišnji odmor, a njih 13 posto ne uspijeva iskoristiti pravo na stanku svakoga dana. Sve su te situacije mogući izravni uzročnici sagorijevanja.
Iako su ovi podaci stari četiri godine, s obzirom na to da se u međuvremenu značajno promijenilo stanje na tržištu rada, a nedostatak radnika poprimio dosad nezabilježene razmjere, rezultati bi danas vjerojatno bili i gori.
Osim što je važno prepoznati što u radnoj sredini utječe na pojačani stres na poslu, jednako je važno prepoznati prve simptome. Simptomi sagorijevanja mogu se podijeliti u tri dimenzije: fizička i emocionalna iscrpljenost, cinizam i otuđenost (depersonalizacija), te smanjena profesionalna učinkovitost i manjak postignuća. Posljedice sagorijevanja na poslu najčešće se izražavaju kao emocionalni i fizički umor, nesanica i problemi s apetitom, fizički simptomi kao što su bol u prsima i problemi s probavom, naglašena iritabilnost u kontaktu s kolegama ili klijentima, problemi s koncentracijom, pad produktivnosti, anksioznost, depresivnost, ljutnja i izolacija.
Sagorijevanje na poslu stoga postaje i sve važnijim pitanjem za sindikat, odnosno za sindikalne povjerenike koji u svojim podružnicama mogu i trebaju prepoznati potencijalne uzroke i pokušati spriječiti prve simptome sagorijevanja. To, među ostalim, znači da se osim materijalnim pravima i zaštitom na radu sve više moramo baviti i samom organizacijom posla, u kojoj su najčešći uzroci sagorijevanja. Kao i na drugim područjima sindikalnoga rada, i ovdje je ključan osobni kontakt povjerenika sa članovima, kako bi mogao prepoznati koliko organizacija rada utječe na njihov privatni život i zdravlje, te na vrijeme potaknuo razgovore s poslodavcem i spriječio sagorijevanje na poslu.
Sagorijevanje u sindikalnom radu
Sindikalni povjerenici i sami nisu isključeni od posljedica često intenzivnog bavljenja sindikalnim radom, kroz koji također mogu doživjeti sagorijevanje budući da je sindikalnog posla najčešće više nego što se stigne obaviti. Brojne akcije sindikata, prosvjedi, referendumi, najave štrajkova, dugotrajni i konfliktni kolektivni pregovori samo su neki od primjera u kojima sindikalisti najčešće doživljavaju intenzivan stres u sindikalnom radu. Stoga je izrazito važno da kao sindikalisti ovladamo vještinama nošenja sa stresom, kako bismo mogli pomoći našim kolegama, ali i sebi samima.
Ipak, stres i sagorijevanje na poslu nisu pitanja za pojedinca, nego ponajprije za sindikat i poslodavca. U njemu leži sve veći prostor za sindikalno organiziranje. Naravno da su zdrava hrana, vježbanje i dobar san učinkoviti načini kako se svatko od nas može nositi sa stresom. Ali jedenje nutritivno zdrave hrane neće popraviti sistemske probleme na našim radnim mjestima, niti će nam odlazak na masažu pomoći da se naš glas na radnome mjestu čuje ili da dobijemo veću plaću.

Proin ultricies rutrum tellus non placerat. Vivamus tristique bibendum dolor sit diam eget ipsum tempor, nec gravida est feugiat. Etiam sagittis magna magna, ac condimentum erat ultrices sit amet. Suspendisse potenti.